JOVAN JOVANOVIĆ: Talentovani dvometraš iz Trebinja

0
160

Marljiv rad, posvećenost poslu i talenat koji ovaj mladić poseduje prepoznat je od strane stručnjaka u svetu glume. Zahvaljujući hercegovačkom šarmu, za kratko vreme, zadobio je simpatije publike koja prati njegov rad.

JOVAN JOVANOVIĆ: Talentovani dvometraš iz Trebinja
Jovan Jovanović, Foto: Zvezdara teatar

Trebinjac Jovan Jovanović je student četvrte godine glume na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, u klasi profesora Dragana Petrovića Peleta. TV gledaoci ga prate u seriji “Žigosani u reketu” gde igra košarkaša Gorana Babića, znaju ga i iz “Vojne akademije” (Gvozden Savić), kao i iz filma “Slepi putnik na brodu ludaka” (Jovan). Pozorišna publika u Zvezdara teatru ima prilike da ga gleda u predstavama “Osama – Kasaba u Njujorku” i “Hipnoza jedne ljubavi”, gde je od ove sezone, ušao kao alternacija glumcima Urošu Jakovljeviću i Ivanu Mihailoviću.

Smeh i suze na premijeri predstave “Osama – Kasaba u Njujorku”

Jovan je prvo studirao ekonomiju u Podgorici. A onda mu se želja za glumom javila dok je u Crnogorskom narodnom pozorištu gledao predstavu “Konte Zanovič”.
– Odlučio sam da oslušnem sebe, priznam da ekonomija nije ono što sam ja, i 2013. sam otišao u Beograd da upišem glumu. Upoznao sam glumce Radomira Nikolića i Sofiju Juričan, i zajedno smo ustanovili da nisam spreman za prijemni. Sačekao sam godinu, vratio se i nakon dvomjesečne pripreme prvi put polagao. Nisam bio izabran među prvih deset, pa sam 2015. pokušao ponovo i uspeo, primljen sam na akademiju! – ispričao je Jovan u jednom intervjuu. A, godinu dana kasnije dobio je priliku da sarađuje sa rediteljem Goranom Markovićem na filmu “Slepi putnik na brodu ludaka”.

jovan jovanović osama zvezdara teatar
Ekipa predstave “Osama – Kasaba u Njujorku”, Foto: Zvezdara teatar

Predstava “Osama – Kasaba u Njujorku” je postala pozorišni hit koji se igra već godinu dana u Zvezdara teatru. Jovan tumači lik Murata u ovoj predstavi.
– Na svaku predstavu dolazim srećan i ispunjen što ću te noći obući Muratov kostim i zaigrati sa ljudima koje volim. Mislim da žar i ljubav prema predstavi samo rastu. Nakon 30 igranja osjećamo da smo na poznatom terenu. Andrija Kuzmanović nas odlično vodi, mi pratimo i zaista se radujemo jedni drugima.

“Žigosani u reketu”: Nikola Rokvić objavio singl “Evo ide proleće”

*Za šta se zapravo bori i zalaže Murat? Deluje kao da se pre svega bori za slobodu, ali može li konkretnije da se odredi to čemu on teži?
U mladim godinama Murata doživljavamo kao nadobudnog mladića kome je put bio dosta lakši zbog njegovog begovskog porijekla. Ali kada dođu ozbiljnije godine on nam pokazuje da je pravičnost zapravo ono za šta se zalaže. Murat je čovjek koji se bori za viši cilj. Onaj koji nije rob sitnog, vlastitog interesa. Takvi i stradaju. Oni koji ne žele da budu dio prljavih poslova.

Jovan-Jovanovic hipnoza
“Hipnoza jedne ljubavi”, Foto: Zvezdara teatar

*Kada si rođen, Jugoslavija je već bila rasparčana. Da li su ti nekada pričali o tom vremenu i kakav utisak si stekao iz priča?
– Stekao sam utisak da je bilo bezbrižnije. Velika zemlja, veća sigurnost. Sada je sve nekako komplikovanije. Moralne i druge vrijednosti nisu bile urušene. Danas je teško pozitivnim primjerom iskočiti iz blata. Jer to nije ono što bilo koga zanima. Malo su nam se zamaglile naočare pa volimo da vidimo sve što je iskrivljeno. Zahvalan sam do neba profesoru Bajiću što mi je dao priliku da 3-4 puta mjesečno udahnem to malo bezbrižnije vrijeme.

35. Susreti pozorišta u Brčkom: Andriji Kuzmanoviću nagrada za najbolju mušku ulogu

*Šta je za tebe jugonostalgija? Zbog čega su po tvom mišljenju neki ljudi jugonostalgični?
– Iz moje perspektive to znači da Jovan Jovanović iz Trebinja koji nema državljanstvo Republike Srbije ne mora u Beogradu da se osjeća kao da je došao iz Kambodže kada želi da izvadi neki papir u javnim ustanovama. Toliko nekih čudnih procedura da mi često dođe da odustanem. Vjerovatno je sve otežano pa se ljudi rado sjećaju tog vremena i bivaju jugonostalgičari.

“Žigosani u reketu”, Foto: Facebook / Žigosani u reketu

*U predstavi postoji prelaz iz jednog bezbrižnog perioda u surovost okolnosti koje kao da progutaju sve te likove. Koliko je teško taj prelaz odigrati?
– Nije teško odigrati zato što je predstava napravljena tako da nemamo kad da mislimo o tome šta slijedi. I nemamo vremena da se unutar sebe nešto posebno pripremamo za te prelaze. Dovoljno je da se pustimo partneru.

IVAN LALIĆ: Romeo i Julija iz Savamale u Zvezdara teatru

*Misliš li da tvoja generacija danas ima period odrastanja sličan onom koji vidimo u prvom delu predstave? Da li je danas nešto drugačije?
Ni približno sličan. Ljudi su jednostavno bili usmjereni jedni na druge. Danas imamo posrednika. Telefon.

*Kakav je odnos između tvog lika i Pripovedača koga tumači Andrija Kuzmanović, da li je to prikaz istinskog prijateljstva?
Postoji replika Pripovijedača “I tako ti mene moj Murat čuv’o od rata”. A čuvao ga je da bi mu ovaj, ako se dogodi nešto, čuvao porodicu. Toliko povjerenja ne možeš imati ni u koga sem u istinskog prijatelja.

Murat u predstavi “Osama – Kasaba u Njujorku”, Foto: Zvezdara teatar

*Zbog čega po tvom mišljenju publika toliko voli da gleda ovu predstavu i stalno joj se vraća?
Zato što je topla ljudska priča. Zato što te vodi od smijeha do suza. Ljudi su žedni toga u ovom brzom vremenu. I onda izdvoje dva sata i zajedno sa nama maštaju.

Zvezdara teatar: Dug aplauz na premijeri predstave “Feliks”

*Koliko ti je uloga u ovoj predstavi pomogla da glumački sazriš?
Još sam na akademiji. Možete zamisliti koliko studentu glume znači da se iskuša pred pravom publikom. Svako igranje mi donosi nešto novo.

*Šta želiš ovoj predstavi u budućnosti? Možeš li da zamisliš da predstavu igraš i za deset godina?
Želim da ostane ista glumačka postava. I te kako mogu da zamislim. Tek tada ćemo zapravo imati godine koje u predstavi igramo. Zanima me kako bi to izgledalo. Nadam se tome.

View this post on Instagram

Obilazak aerodroma. Dvoje po dvoje. 😃

A post shared by Jovan Jovanović (@jovannjovanovic) on

*U čemu je lepota pozorišta?
U razmeni. Između ljudi na sceni i ljudi u publici. Svi se igramo i maštamo.

DRAGAN BJELOGRLIĆ: Istorija koju nas nisu učili

*Životna deviza?
Čovjek sanja – Bog odlučuje.

*U kojoj pozorišnoj replici se najviše pronalaziš?
Replika Pripovedača (iz predstave “Osama – Kasaba u Njujorku”):”Mi smo samo igrali život”.

*Omiljeni stih iz srpske poezije?
Jer je san o sreći više nego sreća…

Sa Tihomirom Stanićem u filmu “Slepi putnik na brodu ludaka”, Foto: Promo

Goran Marković dobar trener

– Sa snimanja filma “Slepi putnik na brodu ludaka” nosim samo divne utiske i uspomene. Nevjerovatno mi je bilo saznanje da ću već na drugoj godini akademije igrati u filmu Gorana Markovića, jednog od naših najznačajnijih reditelja. Saznao sam to 20 dana pred početak snimanja. Toliko sam se i spremao. Kada sam došao na snimanje bio sam uplašen. Radio sam sa ozbiljnim glumcima i to mi je stvaralo pritisak i strah od toga da neću ispuniti zadatak onako kako bi trebalo. Ali, trema je već nakon prve snimljene scene prošla. Kada je izašao film, sa osmijehom sam gledao, prisjećajuci se svih zanimljivih dešavanja iza kamere. Rad sa Markovićem je nevjerovatan! To je čovjek koji sve tako lako objasni, da kad uđeš u scenu i krene akcija, u svakom trenutku ti je jasno šta treba da radiš. On je kao dobar trener koji vam nacrta akciju, poslije koje nemate šta da ga pitate – izjavio je Jovanović.

U “Senkama” kao na svetskom setu

Sa Draganom Bjelogrlićem, kreatorom serije “Žigosani u reketu”, Jovan je sarađivao i ranije u “Senkama nad Balkanu”.
– U “Senke” sam pozvan da odigram jednu malu ulogu što sam, naravno, sa radošću prihvatio. Osjećao sam se kao na nekom svjetskom setu. Ono što posebno raduje, jeste činjenica da je kod nas snimljena serija ovakvog kvaliteta. Serija pokazuje da i kod nas postoji glumački, tehnički i produkcijski kadar koji se može mjeriti sa mnogo većim, svjetskim, produkcijama.

Dvometraš

– Najzanimljivije anegdote su uvijek vezane za reakcije kostimografa kada me prvi put ugledaju. Nema mnogo glumaca koji su visoki dva metra i nose cipele broj 47. Uvijek se teško pronalazi kostim za mene. Jedna kostimografkinja mi je žestoko zamjerila to što sam visok:”Što ne ideš košarku da igraš? Mene si našao da mučiš ovdje”. Kasnije, kada smo sklopili kostim, smo se slatko ismijali prethodnoj situaciji.

E. A. / Izvor: Zvezdara teatar, Hercegovina Promo

POSTAVI ODGOVOR

Molim vas unesite vaš komentar
Molim vas upišite vaše ime ovde